novi kadrovi
srpski english
It is currently Mon Aug 21, 2017 10:32 pm

All times are UTC + 1 hour




Post new topic Reply to topic  [ 106 posts ]  Go to page Previous  1, 2, 3, 4, 5
Author Message
 Post subject: Re: Stranci u raju
PostPosted: Tue Sep 29, 2015 2:49 pm 
Offline

Joined: Wed Jan 23, 2008 10:36 am
Posts: 6411
Pogledao sam TWIST AGAIN A MOSCOU Jean-Marie Poirea, film koji mi je bio interesantan pre svega zato što je sniman kod nas, i o tom snimanju se među našim filmskim radnicima još uvek ispredaju legende. Za početak, ceo film je praktično sniman u Beogradu koji glumi Kijev i Moskvu, i naravno brojne beogradske lokacije možemo videti u nekim izmenjenim kontekstima, od Tehnološkog fakulteta preko Sportskog centra Tašmajdan, Glavne pošte do već tradicionalno često korišćene Gradske skupštine.

U filmu jednu od glavnih uloga Christian Clavier koji će sa Poireom nekoliko godina kasnije snimiti LES VISITEURS, jedan od najvećih neameričkih box office hitova devedesetih na globalnom nivou. Poire je potom kroz rad naših dstributera postao household name sa svojim akcionim komedijama.

TWIST AGAIN A MOSCOU je prilično haotična salata slapsticka koja pokušava i ne uspeva da bude francuska NINOTCHKA. Poire je inspirisan boravkom u SSSRu hteo da pokaže njegovo “pravo” lice u kome je komunizam karikaturalan i relativno bezopasan a pravi vladari su šverceri i muljatori, i tu dosta realnu sliku imperije koja posrće ne uspeva da artikuliše na pravi način.

Naši filmski radnici su naročito bili fascinirani činjenicom da je na ovom filmu radio Remy Julienne koji je par godina kasnije overio SFRJ snimajući HONOR BOUND u Hrvatskoj, i zaista neke od scena koje sam video sada u filmu slušao sam prepričane decenijama, koliko mi je trebalo da se dokopam ovog filma sa kakvim-takvim prevodom.

To čuveno survavanje Prage niz liticu, zatim jurnjavama sa Ladama Nivama, svakako da su delovali spektakularnije kada sam ih zamišljao nego sada kada sam ih video ali za to nije toliko kriv Remy koliko sam Poire koji je imao materijala za još bolju egzekuciju, pa i infrastrukturu.

Šteta je što špica pokazuje samo francuske glumce i saradnike i ne popisuje niti jednig našeg čoveka, pa spisak ekipe deluje kao sa studentskog filma koji rada mali broj ljudi. Ipak, sada na osnovu materijala možemo barem delimično rekonstruisati učešće naših glumaca.

Po veličini zahvata, po poverenju koje je dato našim filmskim radicima i lokacijama, pa čak i po zanimljivoj premisi, ovo je jedno od jačih gostovanja Stranaca u Raju. Šteta što je film zaista slab.

* 1/2 / * * * *


Top
 Profile  
 
 Post subject: Re: Stranci u raju
PostPosted: Mon Jan 18, 2016 1:54 am 
Offline

Joined: Wed Jan 23, 2008 10:36 am
Posts: 6411
Pogledao sam OLD SHATTERHANDa, nemačku adaptaciju Karla Maya koju je Hugo Fregonese režirao u SFRJ. Ova usluga/ koprodukcija sa Avala Filmom bila je jedan od skupljih nemačkih filmova svog vremena i koštala je pet miliona maraka što je u to vreme bila sasvim solidna suma. Fregonese i jugoslovenski partneri se u tom smislu mogu pohvaliti time što se na ekranu svaki utrošeni dinar vide, Plitvice izgledaju izvanredno, kaubojski gradovi su izgrađeni vrlo detaljno i izgledaju bogato i što je najvažnije sveže, a eksterijerne lokacije su u skladu sa onim što flora i fauna SFRJ nude vrlo ekspresivne.

Naravno, u poređenju sa kanonskim krajolicima vesterna koje znamo iz Monument Valleya ili nekih špageti ostvarenja, OLD SHATTERHAND sasvim sigurno emituje neki drugačiji kolorit ali lokacije koje su izabrali Fregonese i njegovi saradnici nose vlastitu surovost.

Tvrđava koju plave košulje brane od Apača izvanredno je izrađena i moćno izgleda kada krenu bitka i razaranje.

Veoma ekspresivnom koloru ovog filma sigurno doprinosi i to što je sačuvan na jako dobroj kopiji, a o trajnosti popularnosti Karla Maya i priča o Winetouu dovoljno govori činjjenica da se ponovo u Hrvatskoj ove godine snima ova priča, i to u režiji vrlo talentovanog Philippa Stoelzla.

Ono što međutim Fregonese nije održao pod kontrolom jeste vođenje priče. Naprosto, OLD SHATTERHAND je preopširan, i filmu je svakako moglo pomoći reduciranje izvornog materijala i na nivou scenarija i u montaži. Priča koja se rasplinjuje ne samo u pogledu događaja već i nosećih junaka, a lišenia velikih vestern zvezda naprosto ne uspeva da održi potreban tonus gledaočeve pažnje.

OLD SHATTERHAND je vestern snimljen u nesumnjivim A-uslovima, i Fregonese ih hardverski maksimalno koristi. Ipak, softver ovog filma naprosto ne uspeva da isprati slike kojima priča treba da bude ispričana. OLD SHATTERHAND spada u duže Fregoneseove filmove, a u tim minutažama se on vidno slabije snalazi nego u jednoipočasovnoj formi. Sigurno da je A-produkcija diktirala i A-minutažu, ali materijal bi zapravo trebalo da određuje koliko film traje, a ovaj nije zaslužio toliku pažnju.

* * / * * * *


Top
 Profile  
 
 Post subject: Re: Stranci u raju
PostPosted: Wed Mar 16, 2016 2:15 am 
Offline

Joined: Wed Jan 23, 2008 10:36 am
Posts: 6411
Pogledao sam THE FOREST Jasona Zade, film koji je privukao pažnju naše javnosti činjenicum da je čuveni japanski Suicide Forest sniman kod nas, i da ga je režirao dečko Lady Gage.

Pošteno govoreći o ovom filmu nema šta puno da se kaže, i ovi nevažni podaci su previše. Zada je snimio jedan konfuzan, isprazan film delimično inspirisan imaginarijumom J-horrora ali daleko od njegove snage čak i iz rimejka, pa i onih najslabijih.

Kada THE FOREST uđe u polje fantastike, prikaza, trauma koje progone glavnu junakinju i slične klišee, nažalost ne može da zadrži pažnju gledalaca i tu se mogu snaći samo oni najuporniji. Nažalost, Zada tu upornost uopšte nije zaslužio.


Top
 Profile  
 
 Post subject: Re: Stranci u raju
PostPosted: Tue May 24, 2016 9:24 pm 
Offline

Joined: Wed Jan 23, 2008 10:36 am
Posts: 6411
Pogledao sam DESPITE THE FALLING SNOW Shamima Sharifa, film koji je praktično negledljiv ali nosi određenu forenzičku vrednost za nas jer je sniman u Srbiji. Drugi eventualni adut jeste zabavna činjenica da je u ovom filmu Rebecca Ferguson snimila jednu od onih rola kojih će jednog dana morati da se stidi, i koje se snimaju kada ne očekuješ da ćeš postati zvezda. Međutim, desio se ROGUE NATION, ušla je u fokus holivudskih producenata tako da je DESPITE THE FALLING SNOW dobio priliku da se prikaže umesto da potone u duboku opskurnost kojoj pripada.

Shamim Sharif je ekranizovao svoj roman i rezultat je nevešta melodrama smeštena u špijunski milje koja ne uspeva da profunkcioniše ni na jednom nivou, i to je svojevrsni podvig. Ovako loš film se retno viđa, ali nažalost nije onoliko interesantan za gledanje koliko je loš.

Srećom, sniman je kod nas pa onda barem imamo tu mogućnost da prepoznajemo lokacije i epizodiste. Antje Traue nažalost očigledno nije uspela da kapitalizuje svoj rad u MAN OF STEELu i ovo je jedan od filmova u kojima luta od tog naslova.


Top
 Profile  
 
 Post subject: Re: Stranci u raju
PostPosted: Sat Mar 18, 2017 5:44 pm 
Offline

Joined: Wed Jan 23, 2008 10:36 am
Posts: 6411
HAER KOMMER BAERSAERKARNA Arne Mattssona vikinška je komedija koja je snimana u SFRJ, u saradnji sa Triglav Filmom i distribuirana je pod naslovom DIVLJI VIKINZI. Nisam mnogo upućen u požanr vikinške komedije niti mogu reći da sam u pravom smislu imao priliku da adekvatno pogledam ovaj film zbog stanja kopije ali ono što je sigurno jeste da imamo posla sa pučkom komedijom o dvojici bletnavih Vikinga koji bivaju prodati kao gladijatori u Vizantiju, njihovim raznim nestašlucima i tamo i povratku u rodno selo.

U vikinškoj komediji ima dosta tupavih glavnih junaka i zgodnih žena koje se bacaju pred njih, a rekonstrukcija epohe je praktično nepostojeća, pa tako Vizantija pozne antike više liči na Rim nego što ima neka svoja obeležja. Ali, uprkos tome što tada Vizantija jeste ličila na Rim, ni ta rekonstrukcija Rima nije partikularno ambiciozna.

Od ovog filma se naravno nije ni očekivalo da bude ambiciozan u pogledu rekonstrukcije epohe, međutim zanimljiva je odluka da bude smešten u Vizantiji a ne u straight up Rimu pozne antike.


Top
 Profile  
 
 Post subject: Re: Stranci u raju
PostPosted: Mon Jul 17, 2017 11:43 am 
Offline

Joined: Wed Jan 23, 2008 10:36 am
Posts: 6411
PRVI BLOCKBUSTER KRALJEVINE JUGOSLAVIJE Publika je bila ushićena, a kritičari zgroženi! Posebno je ljut bio nacistički propagandist Goebbels...

AUTOR:

Nenad Polimac

OBJAVLJENO:

16.07.2017. u 22:49

murter, 200705 ita rina, holivudska glumica u filmu princeza koralji, slika foto ivica rados -ned-
Programska knjižnica Princeze koralja

Snimanje koprodukcija u Hrvatskoj nije nikakva tekovina modernog doba. Davno prije “Igre prijestolja” i “Robina Hooda” zagrebački Jadran film bio je najjače poduzeće koje je stjecajem okolnosti bilo međunarodna filmska meka. U Mađarsku i Čehoslovačku nije se šezdesetih i sedamdesetih moglo samo tako, komunističke vlasti bile su sumnjičave prema filmašima sa Zapada i Dalekog istoka, što su naša filmska središta obilato koristila. Ovdje su se snimale skupe televizijske serije (“Vjetrovi rata”, “Rat i sjećanja”), realizirani su filmovi koji su poslije nominirani za Oscara (“Guslač na krovu”, “Sophijin izbor”), a Orson Welles kao da je češće boravio u Zagrebu nego u Hollywoodu.




Teški pregovori

Manje je, međutim, poznato da je navala stranih filmaša počela još za Kraljevine Jugoslavije - u razdoblju od 1929. pa do 1941. ovdje je snimljeno čak 57 igranih filmova. Najčešće su to bili poslovi iz usluge, stranci bi došli nakratko, snimili atraktivne eks­terijere naše obale i otoka i posao dovršili kod kuće, u Njemačkoj, Austriji ili Češkoj, u svojim modernim ateljeima i tonskim studijima za obradu filmova. Jako rijetko su to bile prave koprodukcije, a prva od njih bila je “Princeza koralja” iz 1937., nastala u službenom partnerstvu Trećeg Reicha (poduzeće F.D.F. - Fabrikation Deutscher Filme - pripadalo je koncernu Tobis, uz UFA najmoćnijem filmskom pogonu u Njemačkoj) i Kraljevine Jugoslavije (Jugoslovenski prosvetni film imao je sjedište u Beogradu i bio je pod državnim okriljem).

Film je nakon 1945. naprasno zaboravljen, iako za to baš nije bilo razloga, u pitanju je romantična komedija bez ikakvih političkih naglasaka, no već sama činjenica da je njegovo snimanje odobrio nacistički ministar propagande Joseph Goebbels bila je dostatna da ga se proglasi nepoželjnim. Ovih će dana imati ponovljenu hrvatsku premijeru na pulskom festivalu u pratećem programu “Vremeplov”, a uz njega će biti prikazan i kratki igrano-dokumentarni film “Pjesma Jadrana” nastao u istom razdoblju. Knjižica od stotinu stranica koju je uredio Leon Rizmaul, s prilozima, među ostalim, povjesničara filma Daniela Rafaelića, muzikologinje Irene Paulus i pokojnog Dejana Kosanovića, najvećeg autoriteta za kinematografiju do početka Drugoga svjetskog rata, dostatan je dokaz da je u pitanju ostvarenje koje istraživače filma mami zanimljivim detaljima o njegovu nastanku i kasnijoj sudbini u kinima.

Poticaj za snimanje “Princeze koralja” dao je Svetislav Ivan Petrović, u tom razdoblju uz Zvonimira Rogoza najpoznatiji jugoslavenski glumac s međunarodnom karijerom. Rođen 1896. u Novom Sadu, naočita stasa (prije se bavio sportom) i vrlo muzikalan, najprije se proslavio u nijemom filmu, da bi sve svoje adute iskoristio kako spada u zvučnom, povremeno koristeći ime Svetislav, a povremeno Ivan. Već u jesen 1936. stigao je u Beograd da bi promovirao budući projekt, prvu zajedničku koprodukciju Njemačke i Jugoslavije, ali pregovori nisu išli baš lako jer je jugoslavenska strana bila sumnjičava prema njemačkim filmskim ekipama. Naime, upravo tada se na Jadranu snimao film “Bijelo roblje - Oklopnjača Sevastopolj”, a uz insceniranje igranih dijelova usput su se pažljivo dokumentirala jugoslavenska ratna postrojenja. Skandal je jedva izbjegnut, a Petroviću je trebalo poprilično diplomatske vještine da uvjeri beogradske vlasti da se tako nešto neće dogoditi na snimanju njegova filma. Adut mu je bio što je angažirao Itu Rinu, slovensku glumicu izuzetne europske reputacije, što je bila velika komercijalna preporuka. Ona je već igrala u stranim produkcijama “Fantom Durmitora” i “A život teče dalje” snimanima u nas, a sparivanje njih dvoje, i to na prekrasnim dalmatinskim lokacijama, činilo se kao nepogrešiv komercijalni mamac.

Petrović je vrlo dobro pripremio projekt, priču je smislio Zadranin Stevo Klujić, osoba prilično zagonetne karijere, simpatizer nacizma i po svoj prilici obavještajac, koji je nakon pada Kraljevine Jugoslavije organizirao antisemitsku izložbu u Beogradu, da bi 1944. nestao u partizanskim čistkama. Pravi scenarij napisali su njemački profesionalci, među njima i Harald Giertz-Peterson, kasnije autor predložaka za “Blago u srebrnom jezeru” i prva dva dijela trilogije “Winnetou”. Redatelj Victor Janson nije baš pripadao prvoj njemačkoj ligi, ali je bio produktivan, a i uspješan kao glumac: poprilično korpulentan, bio je kao stvoren za komične karakterne uloge. Uzgred, s Itom Rinom glumio je u filmu “Kralj valcera”.
Sporedna zvijezda filma

Kakva je to bila koprodukcija? Zapravo, u cijelosti dirigirana iz Njemačke, jer su uoči snimanja iz Berlina došle 34 osobe, od kojih su 24 pripadale tehničkom osoblju, a ostalo su bili glumci. Osim Petrovića i Ite Rine, domaći je kadar bio samo skladatelj Ivo Tijardović: kad su ga preporučili Nijemcima, on je za provjeru odsvirao na klaviru nekoliko tema i odmah je položio ispit. Potpisao je čak i ugovor za šest filmova: da uskoro nije počeo rat, mogao je u Njemačkoj napraviti sjajnu karijeru. Uostalom, njima to što je on skladao nije zvučalo kao dalmatinska, nego kao talijanska glazba.

Kakva je priča “Princeze koralja”? Nemala je prevara da Ita Rina uopće ne glumi glavnu žensku ulogu nego sporednu. Ona je posvojena kći ribara Vukovića (Edgar von Winterstein), koji s mještanima živi od berbe dragocjenih koralja. Zaručena je za Matu (Wilhelm König) i nada se skoroj svadbi, no njezin izabranik potpada pod utjecaj krivih osoba. To su domaći kapitalisti koji žele brati koralje na suvremeniji način, uz pomoć ronilačke opreme, a u to društvo pripada i razmažena Didi Orsić (Hilde Sessak): njoj je tata kupio gliser koji je ona nepažnjom razbila o stijenu, no u pomoć joj priskače Marko (Petrović), Vukovićev pravi sin i vješti hidropilot. Marko odvede Didi na Zlarin i zaljubljuje se u nju, a ona se mijenja u zrelu curu, koja ga je dostojna.

Njemačka glumica je prema tome prava zvijezda filma, Ita Rina se pojavljuje u samo nekoliko scena, ali to domaćoj publici uopće nije bilo važno. Kada se pojavila u Osijeku na premijeri, obožavatelji su dugo opsjedali hotel u kojem je odsjela, a njezino ime na jugoslavenskom plakatu bilo je napisano najvećim slovima.

Snimanje je izazvalo pravu senzaciju, filmska ekipa najviše je vremena provela na Zlarinu, ali bilo je i scena u Šibeniku, Trogiru, Drveniku i Splitu. Film je tada bio masovna umjetnost i kad su na Hvaru dali oglas za 200 statista, došlo ih je puno više nego što su ih trebali. Na Zlarinu su napravili revoluciju u narodnim nošnjama, žene su tamo nosile jako široke suknje, no filmaši su ih prepravili i jako suzili da bi se bolje isticale obline: čak je i Ita Rina naručila za sebe jednu takvu.
Berlinska premijera

Victor Janson umalo nije poginuo tijekom pripreme jedne scene. Sa svojih 150 kilograma (tako su bar njegovu težinu ocijenili promatrači) najprije se razbio na stijenama, a zatim pao u more, pa su ga trojica statista morala spašavati. Zlarinjani mu nisu oprostili nešto drugo. U jednoj je sceni tražio od njih da opsuju izdajnika u svojim redovima i da se ne ustručavaju, što su oni zdušno napravili: domaćim članovima ekipe čak je bilo neugodno slušati sve te prostote. Kad je rad u Hrvatskoj završen (termini su bili od 2. lipnja do 6. srpnja), Janson je otišao na postprodukciju u Berlin i tamo sinkronizirao njihove psovke s njemačkim glumcima. Sve je ispalo mlako, a lijepo se vidjelo da zlarinski “glumci” govore nešto puno žeš­će. Film je imao berlinsku premijeru 29. listopada u kinu Primus-Palast, nije to bila prvorazredna dvorana, no i sam je Goebbels - koji je gledao sve njemačke filmove - procijenio da je “Princeza koralja” “trivijalno ostvarenje” i da ga spašava jedino dinamična Hilde Sessak. Bolji sud nije imao ni tadašnji dopisnik Centralnog presbiroa iz Berlina, kasnije slavni književnik Miloš Crnjanski, koji je smatrao da Jugoslavija nije puno profitirala takvim filmom. Ipak, u turističkim organizacijama bili su drugačijeg mišljenja, očekujući navalu Nijemaca koji su pogledali “Princezu koralja”. Uzgred, film je ubrzo dobio i novi naslov, “Na plavom Jadranu”, koji se smatrao puno komercijalnijim jer dio publike valjda nije ni znao što su to koralji.
Stroge kritike

Ni domaći kritičari nisu bili puno blaži, zgražali su se nad banalnim scenarijem i ukočenim glumcima, predbacivali su Iti Rini da bi pažljivije trebala birati projekte u kojima nastupa, no beogradska premijera prošla je sjajno, jer je zbog velikog interesa film prikazivan u još dvije dvorane. Najburnije je bilo u Šibeniku, gdje se teško mogla nabaviti ulaznica. Za gledatelje sa Zlarina morali su organizirati posebne projekcije, na koje su oni dolazili brodicama. Bilo je i razočaranih, no činjenica da je njihov otok dobio takvu povlaštenu poziciju u njemačkom filmu nije se mogla zanemariti.

Među vrlo strogim kritičarima “Princeze koralja” bio je i Ivan Goran Kovačić. Njegovu recenziju pronašao je Daniel Rafaelić u Hrvatskom narodu, on je film nazvao “glupom limunadom” i smatrao da stranci nešto drugo nisu ni mogli smisliti jer ne razumiju kakav je “intimni život” naših gledatelja. Nimalo čudno da je Kovačić od filmske umjetnosti tražio nešto drugo, njemu su takve lakirovke bile strane, međutim današnji gledatelji mogli bi se jako dobro zabaviti na pulskoj premijeri “Princeze koralja”. Nesumnjivo, problem je što je Ita Rina dobila premalu ulogu, u filmovima koje je ranije snimala znali su je - kao i ovdje - tipizirati u seljanku, ali njoj su itekako dobro odgovarale uloge modernih urbanih žena. Odlično bi se ona snašla i kao Didi Orsić, međutim Nijemci su valjda smatrali da je tako nešto samo za njihove glumice. Bilo je to razdoblje kad je slavensko podrijetlo već postajalo problem, ona je morala tražiti posebnu dozvolu da može glumiti u njemačkim filmovima, no kad ju je dobila, počeo je rat i vratila se u Beograd, gdje je se znatno kasnije sjetio Veljko Bulajić i angažirao u svom spektaklu “Rat”. Svetislav Ivan Petrović igrao je zapaženu ulogu u “ka und ka” melodrami “Sissi” s Romi Schneider, ali i u “Liftu za gubilište” Louisa Mallea. Bio je jedna od najvećih europskih zvijezda, a u nas ga nisu ispratili ni primjerenim nekrolozima.

Kako otkrivaju Rafaelić i Rizmaul, “Princeza koralja” bila je 2012. jedini podsjetnik da je Hrvatska primljena u Europsku uniju, jer su njih dvojica organizirali projekciju tog filma u Berlinu upravo u to vrijeme, zajedno s “Financijama velikog vojvode” F. W. Murnaua, također snimljenima u Dalmaciji. Kad je već film dobio takvu počast, u Puli ga nipošto ne bi smjeli propustiti.

http://www.jutarnji.hr/kultura/film-i-t ... s/6369404/


Top
 Profile  
 
Display posts from previous:  Sort by  
Post new topic Reply to topic  [ 106 posts ]  Go to page Previous  1, 2, 3, 4, 5

All times are UTC + 1 hour


Who is online

Users browsing this forum: No registered users and 1 guest


You cannot post new topics in this forum
You cannot reply to topics in this forum
You cannot edit your posts in this forum
You cannot delete your posts in this forum
You cannot post attachments in this forum

Search for:
Jump to:  
cron

2007 Novi kadrovi, projekat podržali Open Society Institute New York i Swiss Cultural Programme Pro Helvetia Beograd, sajt Luka Činč

Powered by phpBB © 2000, 2002, 2005, 2007 phpBB Group